Martinje u Hrvatskom zagorju: tradicija, običaji i krštenje mošta
Iako je berba u ovo vrijeme već daleko iza nas, mjesec studeni u Hrvatskom zagorju (a i šire) ima jedan od najpoznatijih datuma vezanih uz vino - Martinje. Svake godine 11. studenoga, na blagdan svetog Martina, u zagorskim se kletima i za obiteljskim stolovima nazdravlja mladom vinu, okuplja društvo i nastavlja tradicija koja je već dugo dio vinogradarskog života ovoga kraja. Iako se Martinje najčešće povezuje sa „krštenjem mošta”, njegovo je značenje puno šire. Ono povezuje završetak vinogradarske godine u vinogradu i dolazak mladog vina s običajima, druženjima i bogatom poviješću vinogradarstva u Hrvatskom zagorju.
Tko je bio sveti Martin i kako je nastalo Martinje?
Martinje se obilježava 11. studenoga, na blagdan svetog Martina Tourskog, kršćanskog sveca iz 4. stoljeća. Prema predaji, Martin je još kao rimski vojnik podijelio svoj plašt s promrzlim siromahom, a kasnije je postao biskup francuskog grada Toursa. Njegov se blagdan tijekom stoljeća povezao s završetkom jesenskih poljoprivrednih radova, zahvalnošću za urod i običajima vezanima uz obilje hrane i pića. U europskim vinorodnim krajevima posebno mjesto među tim običajima dobilo je vino nove berbe. U Hrvatskom zagorju Martinje se kroz povijest pretvorilo u tradiciju u kojoj se isprepliću vinogradarstvo, narodni običaji i humor, njezin možda najpoznatiji dio postalo je upravo krštenje mošta.
Najpoznatiji martinjski običaj: krštenje mošta
Prema zagorskoj tradiciji, mošt na Martinje prolazi simbolično krštenje kojim se proglašava mladim vinom. U procesu krštenja glavnu ulogu obično preuzima vinski biskup, ali i kum te drugi sudionici. Uz prigodne govore i često šaljive molitve mošt se svečano proglašava vinom, nakon čega slijede zdravice i neizostavna fešta.
Običaj ima i zanimljivu povijest. Njegovi se korijeni povezuju sa starijim europskim pučkim vinskim slavljima, a slične manifestacije kroz povijest su bile dio i plemičkih zabava. Tijekom vremena običaj se proširio među stanovništvom i posto dio lokalne tradicije pa su tako pisana pravila martinjske ceremonije poznata već gotovo dva stoljeća.
Iako je krštenje mošta simboličan čin, njegov trenutak u vinskoj godini nije slučajan. Nakon jesenske berbe grožđe prolazi put od mošta do mladog vina, a Martinje se smjestilo upravo u razdoblje kada počinju stizati prvi rezultati nove berbe. Naravno, stvarni nastanak vina ne određuje datum u kalendaru. Svako vino razvija se svojim tempom, ovisno o sorti grožđa, uvjetima fermentacije i načinu proizvodnje, ali običaj je ostao.
Martinje u zagorskim kletima i za stolom
Opće je poznato da se zagorska vinska tradicija teško može odvojiti od kleti. Ona je kroz generacije bila mjesto rada i čuvanja vina, ali i prostor susreta, razgovora i okupljanja obitelji, susjeda i prijatelja. Upravo zato Martinje u Zagorju nije samo prigoda za probati mlado vino, nego i društveni običaj koji okuplja ljude nakon intenzivnih jesenskih poslova u vinogradu. Uz martinjske zdravice obično se priprema i tradicionalna hrana, a među najpoznatijim specijalitetima koji se vežu uz ovaj Martinje su pečena guska, i mlinci. Pjesma, zdravice i dobro društvo sastavni su dio martinjske tradicije, a njezin se duh zadržao i izvan seoskih kleti. Danas se Martinje obilježava kroz okupljanja, vinske večeri i javne manifestacije, pri čemu se stari običaji često prilagođavaju suvremenom načinu života.
Martinje i vinogradarska tradicija Hrvatskog zagorja
Posebno mjesto koje Martinje ima u Zagorju proizlazi iz dugotrajne povezanosti Hrvatskog zagorja s uzgojem vinove loze i proizvodnjom vina. Vinogradi su stoljećima oblikovali zagorski krajolik, a rad u njima pratio je godišnji ritam života. Od rezidbe i proljetnih radova do berbe i poslova u podrumu, svako je razdoblje donosilo svoje obveze, ali i običaje. Martinje se u tom ritmu smjestilo nakon berbe, u vrijeme kada se posao postupno premješta iz vinograda u podrum, a nova berba počinje pokazivati svoj karakter. Danas zagorsko vinarstvo spaja tu dugu tradiciju sa suvremenim znanjem i tehnologijom. Uz očuvanje vinskih običaja, sve je važnije i očuvanje vlastitog sortimenta te prepoznatljivosti vina koja nastaju na ovom području. U Vitusu je upravo ta povezanost prošlosti i budućnosti jedan od temelja našeg rada. Kroz dugogodišnji projekt revitalizacije autohtonih sorata vinove loze Hrvatskog zagorja, među kojima posebno mjesto zauzima Belina starohrvatska, nastojimo očuvati važan dio vinogradarske baštine i vratiti ga u suvremenu proizvodnju vina.
Tradicija koja se nastavlja
Način na koji se Martinje obilježava s vremenom se mijenjao. Neki su običaji zadržali svoj izvorni oblik, drugi su postali dio organiziranih proslava, a mnogima je Martinje danas jednostavno prigoda za druženje uz čašu vina. Ono što ostaje jest njegova povezanost s vinogradarskim nasljeđem Hrvatskog zagorja. Martinje nas svake godine podsjeća na običaje koji su nastali uz vinograde, kleti i obiteljske stolove te na njihovo mjesto u životu ovoga kraja. Upravo se kroz takve običaje, jednako kao i kroz očuvanje starih sorata i rozvoj novih vina, nastavlja zagorska vinska tradicija.
