Gotovo zaboravljena, danas je ponovno posađena tamo gdje je oduvijek pripadala.
Autohtona vinska sorta koja je rasla uz zagorske brege
dok su se oko nje smjenjivala stoljeća, carstva i granice.
Belina starohrvatska je genetski roditelj najmanje 81 svjetske sorte vinove loze, među kojima su chardonay, rizling i frankovka.
Gotovo zaboravljena, danas je ponovno posađena tamo gdje je oduvijek pripadala.
Belina je starohrvatska autohtona sorta vinove loze koja je stoljećima rasla na brežuljcima sjeverozapadne Hrvatske, osobito u Hrvatskom zagorju. Nekad uobičajena uz hiže i brajde, često bez velikog imena i pažnje, bila je vino za kuću i za gozbu, za obiteljski stol i za vlastelinski, trs koji je pratio svakodnevicu jednako kao i blagdane.
Koliko je Belina bila ukorijenjena u život Zagorja, govori i njezina uloga u jednom od najtežih poglavlja ovog kraja. U vrijeme Seljačke bune 1573. vinogradi su bili opterećeni davanjima prema vlasteli - gornica se obračunavala prema površini bez obzira na urod, vino se moralo davati čak i kad je lozu potukla tuča, a kad su seljaci počeli sami prodavati vino, vlastela je uvela prvokup po cijeni koju je sama odredila. Vino nije bilo samo piće nego i valuta, i obveza, i predmet sporova, a Belina je, kao jedna od najraširenijih sorata tog doba, bila u srcu svega oko čega se sporilo.
Stoljećima je ta vinska sorta bila neodvojiva od zagorskog krajolika. A onda su je, u više valova, počeli potiskivati - najprije bolesti vinove loze krajem 19. stoljeća, kad su filoksera i američke bolesti uništile velik dio starih nasada, a zatim i zamjena novijim, "modernijim" sortama vinove loze koje su se lakše prodavale i bile prepoznatljivije na tržištu. Belina je polako nestajala iz vinograda i ostajala tek u tragovima, u ponekom starom trsu i u sjećanjima.
Koliko je Belina bila blizu potpunog nestanka pokazuje i činjenica da je nacionalni znanstveni projekt koji je od 2002. do 2006. godine sustavno pretraživao hrvatske vinograde nije pronašao. Zaključili su da je sorta nestala iz proizvodnih nasada. Tek pokretanjem projekta revitalizacije 2006. godine, tijekom detaljne inventarizacije, Belina starohrvatska identificirana je u nekoliko nasada - a najvažniji nalaz bio je onaj u dvorištu kuće Ljudevita Gaja u Krapini.
Tri trsa beline starohrvatske rasla su uz kuću jednog od najvećih imena hrvatske povijesti - čovjeka koji je pokrenuo ilirski pokret, ujedinio južnoslavensku kulturnu scenu i zadužio sam jezik kojim danas pišemo i govorimo. U njegovom dvorištu, uz kuću u kojoj se pisala jedna od središnjih priča hrvatskog 19. stoljeća, Belina je tiho rasla kao da čuva nešto što još nitko nije došao potražiti.
Iz takvih trsova i iz nasada na području Hižakova blizu Donje Stubice uzeti su pupovi, napravljeni matični nasadi i krenulo se u stvaranje novog sadnog materijala. Stručnjaci Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vodili su genetsku identifikaciju kako bi utvrdili da se radi upravo o pravoj starohrvatskoj Belini, a ne o bilo kojoj sorti koja se tako naziva.
To što je Belina uopće bila tu - skrivena, ali živa - govori koliko je tvrdoglavo ukorijenjena u ovaj kraj. Nije preživjela stoljeća jer ju je netko planski čuvao, nego zato što je rasla tamo gdje je oduvijek rasla, i što su je ljudi, možda ni ne znajući njezinu vrijednost, pustili da ostane.
Tek su novija istraživanja pokazala koliko je Belina zapravo važna i koliko daleko seže njezin utjecaj. Genetika je otkrila da je Belina starohrvatska, zajedno s pinotom, roditelj čak 16 francuskih sorata vinove loze, među kojima je i chardonay. Prirodnim križanjem dala je i rizling, frankovku i furmint. Ukupno, njezini potomci broje najmanje 81 sortu koja se danas uzgaja diljem svijeta. Iza naizgled skromnog trsa krije se sorta čiji je otisak u vinskoj genetici daleko širi od Zagorja pa ne čudi što je Belina dobila nadimak Casanova među sortama.
Prema jednoj od hipoteza, upravo je ovu lozu rimski car Marko Aurelije Probus 280. godine iz Panonije donio u Galiju, kad je ukinuo zabranu uzgoja vinove loze izvan Italije. Ako je to točno, Belina nije samo genetski roditelj chardonaya, nego je i loza s kojom je vinogradarstvo iz naših krajeva krenulo prema zapadu.
Sorta koja je stoljećima bila tihi svjedok zagorske svakodnevice ispostavila se jednom od najutjecajnijih u europskom vinogradarstvu. Njezina revitalizacija nije samo sentimentalan projekt, nego i vraćanje glasa lozi koja je, genetski gledano, oduvijek bila u samom središtu priče.
Belina je dugo bila u sjeni poznatijih sorata kao što su Chardonnay ili Sauvignon Blanc. Ta je slika nastala u vremenima kada se pod imenom "belina" podrazumijevao čitav niz različitih sorti, bez jasnog razlikovanja i bez precizne vinifikacije. Danas, s jasno definiranim sadnim materijalom, pažljivo odabranim položajima i modernim pristupom u podrumu, Belina pokazuje drugačije lice.
Vina od Beline starohrvatske karakterizira svježina, žive kiseline i umjeren alkohol, što ih čini vrlo pitkima i zahvalnima za stol. Na dobrim položajima i uz pažljivu berbu Belina daje fine voćne i cvjetne note, nenametljive, ali prepoznatljive te strukturiran okus koji traži još jedan gutljaj. Zbog svoje svježine i profila posebno je zanimljiva u vremenu sve toplijih, težih vina u kojem Belina donosi ravnotežu i lakoću, a da ne gubi karakter.
Autohtona sorta, stoljećima prisutna u Zagorju. Danas ponovno raste u našim vinogradima iznad Svetog Križa Začretja, iz sadnog materijala koji smo sami proizveli.
Ručna berba, nježno prešanje, kontrolirana fermentacija. Svaki korak prilagođen je sorti koja traži pažnju i preciznost i upravo tako daje ono najbolje od sebe.
Svježe, pitko bijelo vino živih kiselina i finog voćnog karaktera. Uravnoteženo, lagano, s čistim završetkom koji traži još jedan gutljaj.
Vinarija Vitus
Mirkovec 22A
49223 Sveti Križ Začretje
+385 49 225 777
info@vinarija-vitus.hr