Berba u vinogradima vinarije Vitus

U Zagorju berba nikad nije bila samo posao ili obveza. Bila je i ostala dio ritma godine, trenutak kad se rad cijele sezone konačno vidi na trsu, kad vinograd pokaže što je od proljeća tiho pripremao, ali i društveno događanje koje okuplja prijatelje, obitelj i susjede u zajedničkom poslu - uz neizostavnu zajedničku okrijepu.

Na imanju Vitus Vina berba traje nekoliko tjedana, ali priprema za nju traje cijelu godinu. Grožđe koje je raslo na padinama iznad Svetog Križa Začretja - rezano, vezano, proređivano i čuvano od bolesti u rujnu napokon stiže do trenutka u kojem se pokazuje kakva je godina zapravo bila. Za nas je to najživlje i najneizvjesnije doba, jer koliko god se pripremali, posljednju riječ uvijek ima vinograd.

I tu negdje počinje ono što berbu na Vitusu čini drugačijom od većine: beremo sorte koje su zamalo nestale. Belina starohrvatska, Volovina crvena, Modra kosovina, Dišeća ranina - svaka od njih je priča za sebe, i svaka u vinogradu dozrijeva vlastitim tempom. Nema jednog datuma berbe. Ima onoliko početaka koliko ima sorata i položaja.

Čekanje pravog trenutka

U tjednima prije berbe vinograd se obilazi svaki dan. Mjere se šećeri, prate kiseline, čita se nebo. Berba ne počinje uvijek po istom datumu - počinje kad grožđe dozrije, a to svaka godina odluči sama.

Kod Beline, to znači čekati trenutak kad se svježina i zrelost nađu u ravnoteži - ni prerano, jer bi vino ostalo prazno, ni prekasno, jer bi izgubilo onu živu kiselinu koja joj daje karakter. Kroz sezonu se rod svjesno smanjuje iako bi Belina sama dala znatno više grožđa, ali naš enolog Mladen Kantoci inzistira na nižem prinosu jer upravo to daje koncentraciju i kvalitetu u čaši. Volovina crvena i Modra kosovina čekaju duže. Crvenim sortama treba više sunca i strpljenja da razviju punu strukturu, a Modra kosovina, najzahtjevnija među njima, bere se posljednja. Ponekad pravi trenutak znači razliku od jednog ili dva dana, a ponekad od jednog jutra s maglom koje sve promijeni.

Ruke, ne strojevi

Grožđe beremo bez mehanizacije pa svaki grozd prolazi kroz ruke berača, što znači da u naš vinski podrum dolazi grožđe onakvo kakvo smo ga htjeli ubrati, neoštećeno i svježe. To je sporije i zahtjevnije, ali vjerujemo da autohtone sorte iz naših vinograda zaslužuju pažnju. Također, razlika se osjeti i u čaši.

Berba u Zagorju ionako nikad nije bila mehaniziran posao. Na strmim parcelama, među redovima koji prate nagib terena, stroj ne bi imao što tražiti ni da ga želimo. Berači idu od trsa do trsa, pune gajbe, a grožđe se prevozi u podrum isti dan. Između vinograda i preše prolaze sati, ne dani.

Kad dođete u vinariju Vitus u vrijeme berbe, vidjet ćete da to nije tihi, uredan proces kakav se zamišlja iz reklamnih fotografija. To je gužva, umor, jutarnja rosa na rukama i kasnopopodnevno sunce na leđima. Ali i razgovori među redovima, zajedničke pauze i osjećaj da se radi nešto što ima smisla, jer sorte koje su zamalo nestale sad ponovno imaju ljude koji ih beru.

Od trsa do podruma

U podrumu počinje drugi dio priče, i počinje brzo. Bijele sorte - Belina starohrvatska i Dišeća ranina idu na nježno prešanje kako bi se sačuvala svježina i finoća. Modra kosovina prolazi maceraciju s kožicama koja joj daje strukturu, boju i tanine prije nego krene na dozrijevanje u barrique vinskim bačvama. Volovina crvena, kao rosé, ima kratak kontakt s kožicama, tek toliko da dobije svoju prepoznatljivu boju i svježi karakter.

Svaka vinska sorta u podrumu traži drugačiji pristup, drugačiju temperaturu, drugačije vrijeme. Naš enolog Mladen Kantoci kaže da su prve dvije berbe Beline bile čisto učenje, jer o njoj kao sortnom vinu nitko nije imao iskustva. Sortnih vina od Beline do tada jednostavno nije bilo, ona je uvijek završavala u kupažama s drugim sortama. Danas, nakon godina rada i eksperimentiranja, svaka berba je sigurnija, ali nikad rutinska.

Berba u vinariji Vitus je vrijeme kad se u vinogradu i podrumu sjeku svi putevi, od trsa do čaše. I svaki put kad otvorite bocu, u njoj leži i ta jesen, to jutro, te ruke.

Kušajte vina iz naših vinograda